STRUKE:

Himmler, Heinrich

Himmler [hi'mləɹ], Heinrich, njemački političar (München, 7. X. 1900kraj Lüneburga, 23. V. 1945). Kao član desne radikalne skupine sudjelovao u Münchenskome puču 1923., a od 1925. član Nacionalsocijalističke stranke. Organizator i, od 1929., »vođa« (Reichsführer) SS-odreda smrti (Mordorganisation SS), od kojih je, neovisno o vojsci, stvorio samostalnu oružanu silu. Fanatičan sljedbenik teorije o superiornosti germanske rase, nastojao od postrojbi SS-a stvoriti sredstvo za regeneraciju njemačkog naroda. Bio je šef pruskoga Gestapoa (od 1934) i sveukupne njemačke policije (od 1936), čime je usko spojena stranačka i državna policija. Od 1943. i Hitlerov ministar unutrašnjih poslova. Kontrolirao je kompletnu nacističku upravu i sustav terora. Nakon atentata na Hitlera (izvršenoga 20. VII. 1944) povjereno mu je zapovjedništvo nad Volkssturmom (pričuvne postrojbe popunjene vojnicima u dobi od 16 do 60 god.) i svim vojnim snagama u granicama Trećega Reicha (Heimatarmee). Od 24. I. do 21. III. 1945. bio je zapovjednik grupe armija Visla. Smatrajući se Hitlerovim nasljednikom, pokušao je u travnju 1945. sklopiti separatno primirje s Velikom Britanijom i SAD-om. Uhvaćen u bijegu, otrovao se cijankalijem. – S R. Heydrichom stvorio i razvio mrežu koncentracijskih logora; kriv za masovna umorstva i odgovoran za deportacije i likvidaciju više milijuna stanovnika u okupiranim zemljama, za genocid nad Židovima, za ubijanje ratnih zarobljenika, za pljačku umjetničkog nacionalnog blaga okupiranih naroda, jedan je od najvećih zločinaca II. svjetskog rata.

Citiranje:
Himmler, Heinrich. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25563>.