hinterland (njem. Hinterland), zaleđe, pozadina; područje koje tvori geografsku ili gospodarsku cjelinu s nekim gradom, lukom ili industrijskim središtem. U geografskom smislu hinterland je svako dublje, prostrano kontinentsko zaleđe, izolirano od mora; u povijesno-gospodarskom smislu hinterland je gospodarski i uopće životno slabije razvijena pozadina u primorskom zaleđu. U međunarodnom pravu, teorija hinterlanda javlja se u drugoj polovici XIX. st., kada su europske države zasnovale vlast na afričkim i drugim obalama, pretendirajući na to da njima, po tzv. načelu kontinuiteta, pripadaju i sva područja koja se nalaze u zaleđu te obale (tzv. doktrina hinterlanda). Na početku XX. st., pri podjeli još nezauzetih teritorija, kolonijalne sile posebnim su ugovorima unaprijed označivale »ničiju zemlju«, koju je svaka od njih mogla postupno okupirati. Ti sporazumi o podjeli interesnih sfera obvezivali su sile potpisnice, ali su takav teritorij pravno mogle okupirati i treće države.
