Andokid (grčki Ἀνδοϰίδης, Andokídēs), grčki govornik i političar (Atena, oko 440. pr. Kr. – ?, poslije 391. pr. Kr.). Jedan od desetorice kanonskih atičkih govornika. Osumnjičen da je vođa razbijanja stupova s Hermovim poprsjem 415. pr. Kr. i profaniranja eleuzinskih misterija, bio je prisiljen priznati dio krivnje i denuncirati neke sugrađane, koji su potom pogubljeni. Zbog ograničenja građanskih prava odlazi u progonstvo i bavi se trgovinom. U Atenu se vraća tek 403. pr. Kr. zahvaljujući općoj amnestiji, no nakon neuspješna zalaganja za sklapanje mira sa Spartom 392. pr. Kr., za Korintskoga rata, ponovno završava u progonstvu zbog zloporabe službe (παραπρεσβεία). Očuvana su tri njegova obrambena govora pred sudom: O vlastitome povratku (Περὶ τῆς ἑαυτοῦ ϰαϑόδου), O misterijama (Περὶ τῶν μυστηριῶν) te O miru s Lakedemonjanima (Περὶ τῆς πρὸς Λαϰεδαιμονίους εἰρήνης). Antički književni sud mu je predbacivao nedostatak jasnoće (ἀσαφής) i uvjerljivosti (φλύαρος).