historijski materijalizam

historijski materijalizam, teorija materijalističkog tumačenja povijesti prema kojoj način proizvodnje materijalnoga života uvjetuje razvoj društvenog, polititičkog i kulturnog života. Osnovne metodološke postavke te teorije iznio je K. Marx u Njemačkoj ideologiji (Die deutsche Ideologie, 1846), a potpuno ih razradio u Prilogu kritici političke ekonomije (Zur Kritik der politischen Ökonomie, 1859). Marx povijest vidi kao proces u kojem se zakonito izmjenjuju društveno-ekonomske formacije (robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam), a one su određene isključivo stupnjem razvoja materijalnih proizvodnih snaga. Na osnovi te teorije potonja marksistička historiografija u svojim je istraživanjima dala prednost ekonomskoj analizi u povijesnim istraživanjima, iz koje se deterministički tumačilo društvo u cjelini. No već u prvoj polovici XX. st. došlo je do nastanka novih marksističkih koncepcija koje su odbacile grubi ekonomski determinizam (G. Lukács, K. Korsch, A. Gramsci). Tijekom druge polovice XX. st. dio marksističke historiografije kritički se odmaknuo od tradicionalnoga historijskog materijalizma, a prvenstvo je od ekonomske povijesti preuzela socijalna povijest (Rodney Hilton, Christopher Hill, Eric Hobsbawm). Na kraju XX. st. taj je odmak od tradicionalnoga marksizma još izraženiji u koncepcijama kao što je kulturni materijalizam (Jonathan Dollimore, Alan Sinfield, Stuart Hall).

Citiranje:
historijski materijalizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25762>.