TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Hitrec, Hrvoje

Hitrec, Hrvoje, hrvatski prozaik i dramatičar (Zagreb, 14. VII. 1943). Diplomirao komparativnu književnost i germanistiku 1967. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar u kući Vjesnik, bio ravnatelj Kazališta Trešnja, urednik Hrvatskoga slova, ravnatelj HRT-a. Od 1990. bavio se politikom; ministar informiranja (1991). Jedan je od utemeljitelja Hrvatskoga kulturnoga vijeća (2005). U književnosti se javio humorističkim romanom Pustinjakov pupak (1974), a od proze za odrasle najambiciozniji su društveno-politički roman Ljubavi na crnom baršunu (1987; s romanima Ljubavi na crvenom baršunu i In fine uklopljen 2004. u trilogiju Kolarovi), roman s temom iz Domovinskoga rata Hrvatska Bogorodica (1996) te romani Što Bog dade i sreća junačka (2010), Špilberk (2016) i Samo sreća, ništa drugo (2018), koji obuhvaćaju tri stoljeća hrvatske povijesti. Najveći uspjeh postigao je ciklusom dječjih romana, prema predlošku kojih je snimljena i istoimena serija: Smogovci (1976), Smogovci i strašni Bongo (1987), Zbogom, Smogovci (1989), Smogovci i biće iz svemira, (1993), Smogovci u ratu (1994). Napisao i roman za djecu o ekološkoj problematici Eko Eko (1978). Piše i preradbe klasičnih djela iz hrvatske književnosti (Priča o Osmanu, 1977; Petrica Kerempuh, 1980; Priče iz Držića, 2000; Najljepše priče hrvatske renesanse, 2002; Priče iz hrvatske starine, 2003. i dr.) te priređuje vlastita i tuđa djela za scenske izvedbe.

Citiranje:
Hitrec, Hrvoje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 7. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25782>.