Holz [hɔlc], Arno, njemački književnik (Rastenburg, Ist. Pruska, 26. IV. 1863 – Berlin, 26. X. 1929). Smatrajući Zolin naturalizam »polovičnim«, zastupao je »dosljedni naturalizam«; na kraju se priklonio impresionizmu. Zbirkom Knjiga vremena: pjesme jednoga modernista (Das Buch der Zeit: Lieder eines Modernen, 1886) zahvatio je suvremene motive i problematiku velegradskoga svijeta. H. Heissenbüttel nazivao ga je 1963. »ocem moderne«. U teoretskim raspravama Umjetnost, njezina bit i njezini zakoni (Die Kunst, ihr Wesen und ihre Gesetze, I–II, 1891–93) i Revolucija lirike (Revolution der Lyrik, 1899) tražio književnost koja se služi svakidašnjim jezikom, stihove nevezane metričkim pravilima, s naravnim govornim ritmom. Ta je načela primijenio u pjesničkoj prozi Phantasus (I–II, 1898–99), u novelama Papa Hamlet (1889., s J. Schlafom) i dr. Od dramskih djela realizmom se ističe Obitelj Selicke (Familie Selicke, 1890., s J. Schlafom), a satirom Socijalaristokrati (Sozialaristokraten, 1896., zajedno s P. Ernstom).