struka(e):
Hóman, Bálint
madžarski povjesničar i političar
Rođen(a): Budimpešta, 29. XII. 1885.
Umr(la)o: Budimpešta, 25. IV. 1953.

Hóman [họ:'mαn], Bálint, madžarski povjesničar i političar (Budimpešta, 29. XII. 1885Budimpešta, 25. IV. 1953). Ravnatelj Sveučilišne knjižnice (od 1915), Nacionalne knjižnice u Budimpešti (od 1922) i glavni ravnatelj Madžarskoga narodnoga muzeja (od 1923). Predavao srednjovjekovnu madžarsku povijest na Sveučilištu u Budimpešti (1925–31). Ministar bogoštovlja i nastave u vladama 1932–38., 1939–42. i 1944. Kao političar bio je pronjemački orijentiran od početka 1930-ih; godine 1946. osuđen je na doživotni zatvor kao ratni zločinac, posmrtno pomilovan 2000. Redoviti član Madžarske akademije znanosti (1933–45). Na početku svojega znanstvenog rada pisao je u skladu s načelima pozitivističke historiografije, a potom je prihvatio metodološke smjernice Geistesgeschichte (»povijest duha«), koja povezuje različita ljudska iskustva unutar široko shvaćene povijesti kulture. Glavna djela: Povijest ugarskoga novca 1000–1325 (Magyar pénztörténet 1000–1325, 1916), Novčana i gospodarska politika Ugarskoga Kraljevstva u doba Karla Roberta (A magyar királyság pénzügyei és gazdaságpolitikája Károly Róbert korában, 1921), Napuljski Anžuvinci u Ugarskoj: 1290–1403 (Gli Angioini di Napoli in Ungheria: 1290–1403, 1938), Povijest madžarskoga srednjega vijeka (Geschichte des ungarischen Mittelalters, I–II, 1940–43).

Citiranje:

Hóman, Bálint. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/homan-balint>.