homofonija (prema grč ὁμόφωνος: jednoglasan, istozvučan).
1. Kompozicijski slog od jedne istaknute, većinom gornje dionice, kojoj je povjerena glavna melodijska linija, i od većinom akordičke pratnje, koja ju podupire ili upotpunjuje. Homofonija je karakteristična za monodijski stil baroka, kao i za glazbu klasike i romantizma. Suprotna je homofoniji polifonija.
2. Pojava da se dvije ili više riječi različita postanja i značenja i načina pisanja isto izgovaraju. Homofoni ili istoznačnice su npr. rijeka i Rijeka (grad), engleski right (pravo) i write (pisati), francuski vers (stih) i verre (čaša) itd.