struka(e): |

hortikultura (lat. hortus: vrt + cultura: obrađivanje).

1. Grana agronomije koja primjenjuje znanstv. spoznaje u intenzivnom uzgoju voćarskih, povrćarskih, cvjećarskih kultura, ukrasnog bilja i vinove loze. Od agronomije se razlikuje u izboru uzgajanih kultura, pri čemu je agronomija usmjerena na tradicionalne ratarske kulture, a hortikultura na tradicionalne vrtne kulture. Danas se, međutim, voćke, vinova loza, povrće i ukrasno bilje uzgajaju i na velikim plantažama pa se razlika s obzirom na veličinu uzgojne površine izgubila. Rasadničarstvo, koje se bavi razmnožavanjem i uzgojem biljaka za komercijalne svrhe, također je dio hortikulture. Krajobrazna (pejsažna) arhitektura, koja je danas posebno zanimanje, djelomično se zasniva na znanstv. spoznajama iz područja hortikulture.

Jedan je od najpoznatijih osnivača znanstv. hortikulture češ. znanstvenik Hans Molisch (1855–1937), prof. anatomije i fiziologije bilja na sveučilištima u Grazu, Pragu i Beču. Njegovo djelo Biljna fiziologija kao teorija vrtlarstva (Pflanzenphysiologie als Theorie der Gartnerei, 1916) smatra se početkom znanstv. pristupa vrtlarskim problemima. Molischove zamisli bile su poticaj znanstvenicima pa je 1929. u Njemačkoj počeo izlaziti časopis Die Gartenbauwissenschaft u kojem su se obrađivali isključivo znanstv. problemi iz područja hortikulture. Na poljoprivr. fakultetima u Europi i SAD-u u to se doba osnivaju odjeli za hortikulturu, a također i niz srednjih poljoprivr. škola dobiva i taj smjer.

Prvo hortikulturno strukovno društvo u svijetu, Kraljevsko hortikulturno društvo, osn. je 1804. u Engleskoj. God. 1903. osn. je Američko hortikulturno društvo, a 1959. Internacionalno hortikulturno društvo s trajnim predstavništvom u Hagu. Društva izdaju mnogobrojna znanstv. i stručna izdanja, promiču suradnju između znanstv. institucija, savjetodavnih službi i industrije, djeluju na izobrazbi javnosti te potiču nac. i internac. interese u području hortikulturnog obrazovanja i znanosti. Gl. su sekcije kroz koje je organiziran rad Internacionalnoga hortikulturnog društva voćarska, povrćarska, vinogradarska sekcija, sekcije za ukrasno bilje, ljekovito i aromatično bilje, korjenasto i gomoljasto bilje, za biotehnologiju, biljne genetske zalihe, nomenklaturu i registraciju, zaštitu bilja, uzgoj u zaštićenom prostoru, supstrate za uzgoj bilja, gospodarenje i upravljanje te urbanu hortikulturu.

Suvremena hortikultura visoko je dohodovna, dinamična gospodarska grana koja znatno utječe na gosp. rast u razvijenim zemljama. Mogućnosti brza prijevoza omogućuju proizvodnju u krajevima koji su udaljeni od središta potrošnje pa potrošači povrća, cvijeća i voća postaju manje ovisni o lokalnim okolnostima proizvodnje u njihovoj zemlji ili regiji. Tako se npr. zemlje glavni proizvođači cvijeća nalaze u Africi, Južnoj Americi i na Dalekom istoku, a središta potrošnje zemlje su s jakom kupovnom moći u Europi, SAD-u i Japanu.

Suvremeni razvoj hortikulture zahtijeva stalno profesionalnu izobrazbu, dobru suradnju znanosti i industrije i razvijenu savjetodavnu službu, koja usko surađuje s proizvođačima i znanstvenicima. Modernizacija proizvodnje i uzgojnih metoda na otvorenom uključuje velike površine pod jednom kulturom, navodnjavanje uzgojnih površina, djelotvornu zaštitu bilja od bolesti i štetnika, gnojidbu, a moderno oplemenjivanje omogućava dobivanje raznolikog sortimenta za različite namjene i uvjete proizvodnje. Uzgoj u zaštićenom prostoru (staklenici i plastenici) u proizvodnji povrća i ukrasnog bilja s pomoću opreme za grijanje i hlađenje daje mogućnost kontrole klimata. U specijaliziranim staklenicima moguća je mehanizacija velikoga dijela uzgojnog procesa. Unutrašnji prijevoz i proizvodnja u velikoj su mjeri računalno kontrolirani i robotizirani. Nove hidroponske tehnologije (→ hidropon) proizvodnje u povrćarstvu i cvjećarstvu uključuju uzgoj na inertnim supstratima (kamena vuna, glinene granule ili sl.) i obuhvaćaju potpunu kontrolu nad medijem za uzgoj u pogledu prehrane bilja i zdravstvenoga stanja supstrata. Sve se više u svijetu postavljaju zahtjevi za razvojem hortikulture na principima održivog razvoja, koji je usmjeren na ekološke proizvodne sustave, gdje se na minimum svodi onečišćenje i sprječava negativni popratni utjecaj na okoliš.

Hortikultura u Hrvatskoj. U Zagrebu je 1932. osn. Hortikulturno društvo radi promicanja hortikulture u svim njezinim granama, održavanja stručnih predavanja te izdavanja stručnih publikacija. Glasilo hortikulturnog udruženja Hortikultura počeo je izlaziti 1934. Početak visokoškolske izobrazbe iz hortikulture u Hrvatskoj vezan je uz prof. Zdravka Arnolda, a kada je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1938. osn. Zavod za vrtlarstvo, on je bio njegov prvi predstojnik i predavao hortikulturu.

Hortikultura se u Hrvatskoj odlikuje stoljetnom tradicijom uzgoja u pogodnoj i raznolikoj klimi, koja omogućava proizvodnju velikoga broja raznovrsnih vrsta voćaka, povrća i ukrasnog bilja te kultivara vinove loze. Svjetski su poznata vina specifičnih svojstava dobivena iz izvornih bijelih i crnih vinskih sorta primorske Hrvatske. Unatoč činjenici da su Hrvati osnivači kalifornijskog voćarstva, a također su istaknuti vinogradari i vinari u tom području SAD-a, hortikulturna proizvodnja u Hrvatskoj u usporedbi s europskom i američkom još je uvijek nerazvijena. Danas ona ne zadovoljava domaće potrebe pa je Hrvatska uza sve bogatstvo proizvodnih potencijala uvoznik hortikulturnih proizvoda.

2. U arhitekturi → vrtna umjetnost

Citiranje:

hortikultura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hortikultura>.