Hrabal [ra'~], Bohumil, češki književnik (Brno, 28. III. 1914 – Prag, 4. II. 1997). Gimnaziju pohađao u Brnu i Češkom Brodu, pravo studirao u Pragu (1935–39). Nakon zatvaranja čeških visokih škola za II. svjetskoga rata, radio na željeznici kao telegrafist i otpremnik vlakova. Diplomirao 1946. Od 1963. profesionalni književnik. Za studija pisao liriku dekadentnih nadahnuća, a na prijelomu 1940-ih i 1950-ih poeme u duhu poetike češkoga poetizma. U 1960-ima postao najčitanijim češkim prozaikom. Obnavljajući srednjovjekovne pripovjedne oblike (moritat, legenda) te spajajući fantastično i dokumentarno, uvodio čitateljstvo u začudan svijet komične, burleskne i groteskne svakidašnjice ljudi s ruba života i osobenjaka sa »smetlišta epohe«. Najznačajnija su mu djela toga razdoblja Biserčić na dnu: razgovori (Perlička na dně: hovory, 1963), Pabitelji (Pábitelé, 1964), Plesni vjenčić za starije i naprednije (Taneční hodiny pro starší a pokročilé, 1964) i Strogo kontrolirani vlakovi (Ostře sledované vlaky, 1965). Nakon 1968. bilo mu je zabranjeno objavljivati u zemlji pa se posvetio većim pripovijestima i romanima koji su izlazili kao samizdat ili u emigraciji: Postrig (Postřižiny, 1976), Gradić gdje je vrijeme stalo (Městečko, kde se zastavil čas, 1978), Dvorio sam engleskoga kralja (Obsluhoval jsem anglického krále, 1980), Prebučna samoća (Příliš hlučná samota, 1980), Harlekinovi milijuni (Harlekýnovy miliony, 1981), Nježni barbarin (Něžný barbar, 1981). U tijeku 1980-ih i 1990-ih objavio knjige eseja, podlistaka i autobiografske proze.
