struka(e):

hranjiva podloga, prirodni ili umjetni medij za uzgoj organizama ili njihovih dijelova (tkiva, stanica), u kojem oni rastu, trošeći tvari potrebne za sintezu staničnih sastojaka i za proizvodnju energije. Preduvjet je pouzdanu proučavanju mikroorganizama mogućnost njihova uzgoja u laboratoriju, dakle na umjetnoj hranjivoj podlozi. Ona se pripravlja prema specifičnim zahtjevima organizama ili stanica, što ovisi o svrsi uzgoja. Po svom se sastavu hranjive podloge mogu bitno razlikovati: mogu biti jednostavne i hranjivim sastojcima siromašne, ili pak složene, hranidbeno bogate, a kemijski dobro definirane, čak i vrlo kompleksne (npr. pri uzgoju životinjskih stanica). Sastavom podloge može se selektivno olakšati ili otežati, pa i spriječiti rast određenih mikrobnih skupina, čime se olakšavaju njihova selekcija, identifikacija i klasifikacija, ocjenjivanje njihove patogenosti, neškodljivosti, uporabljivosti itd.

Razlikuju se tekuća i čvrsta hranjiva podloga. Tekuća hranjiva podloga, primjerice mlijeko, bujon (priređen ekstrakcijom mesa) i sl., sadrži različite hranjive sastojke. Čvrsta hranjiva podloga hladetinaste je konzistencije, jer osim hranjivih sastojaka sadrži i neke bjelančevine (želatina) ili polisaharide (agar, agaroza) koji kuhanjem hidratiziraju i nabubre, a nakon hlađenja očvrsnu i poprime oblik posude. Tako se pripravljaju jednostavne hranidbene podloge u obliku čvrstih slojeva (slojnica). Slojnice boljih svojstava mogu se dobiti umetanjem inertnih metalnih ili polimernih mrežica.

Voda je temeljni sastojak hranjivih podloga i preduvjet za održavanje života živih stanica, tj. za odvijanje mnoštva biokemijskih reakcija u stanicama. Treba je biti dovoljno, jer rast stanica i odvijanje biokemijskih procesa ovise o tzv. slobodnoj ili raspoloživoj vodi u hranjivoj podlozi. U tome su bakterije općenito zahtjevnije od kvasaca i plijesni. Izvori ugljika najčešće su glavni hranjivi sastojci podloga, jer služe za biosintezu staničnih sastojaka i kao glavni izvor procesne energije. Ugljikohidrati (glukoza, saharoza, škrob, celuloza) obično su najprikladniji izvor ugljika, a potječu iz voća, šećerne trske i repe, mlijeka, krumpira, žitarica, drva i različitih biljnih stabljika. Osim ugljikohidrata, izvor ugljika mogu biti i biljna ulja, životinjske masti, alkoholi i ugljikovodici. Fotosintetskim organizmima kao izvor ugljika služi ugljikov dioksid, a neki mikroorganizmi mogu uzimati ugljik iz niza drugih organskih spojeva, pa i izravno iz ugljena. Izvori dušika mogu biti različiti anorganski (amonijeve soli, nitrati) i organski spojevi (urea, amini, aminokiseline, polipeptidi, bjelančevine). Prirodni su izvori organskih dušikovih spojeva sjemenke uljarica i žitarica, kazein, želatina, riblje i mesno brašno. Fosfor je također bitan sastojak hranjivih podloga. Anorganski fosfati (amonijevi, kalijevi i natrijevi) vrlo su pogodni izvori fosfora. Kompleksni organski izvori ugljika i dušika često su i prikladni izvori fosfora (mikrobna biomasa, kukuruz). Osim ugljika, vodika, kisika, dušika i fosfora, živim su organizmima potrebni i drugi kemijski elementi, pa hranjive podloge trebaju sadržavati i mineralne soli makrohranjivih (S, K, Mg, Ca, Zn, Cl) i mikrohranjivih elemenata (Co, B, Cd, Cr, Cu, Fe, Mn, Mo, Ni). No ti su elementi većinom prisutni u dovoljnim količinama u vodovodnoj vodi ili u kompleksnim izvorima ugljika, dušika i fosfora.

Citiranje:

hranjiva podloga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hranjiva-podloga>.