Huml, Václav, hrvatski violinist i pedagog češkoga podrijetla (Beroun, Češka, 18. IX. 1880 – Zagreb, 6. I. 1953). Studirao u Pragu kod Otakara Ševčíka, koncertirao u Lavovu. Od 1903. živio i djelovao u Zagrebu kao nastavnik violine i komorne glazbe na školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, a od 1921. do smrti kao profesor na Muzičkoj akademiji. Usto je koncertirao solistički i u komornim sastavima (u triju s H. Mihalovićem i J. Tkalčićem), a suosnivač je i prvi violinist Zagrebačkoga kvarteta (1919., s M. Grafom, L. Miranovom i U. Fabbrijem). Odgojivši više od 200 učenika, smatra se utemeljiteljem zagrebačke violinističke škole. Pedagošku je djelatnost temeljio na discipliniranoj izradbi violinističke tehnike na zasadama O. Ševčíka i K. Flescha. Među istaknutijim Humlovim učenicima koncertantnu su i pedagošku karijeru razvili Z. Baloković, J. Klima, L. Miranov, I. Pinkava, M. Barić, Lj. Spiller, S. Šulek, Z. Topolski i dr. U spomen na njegovo djelovanje Hrvatski glazbeni zavod ustanovio je 1953. nagradu pod njegovim imenom, namijenjenu najboljim diplomiranim gudačima zagrebačke Muzičke akademije, a od 1977. svake se četvrte godine u Zagrebu održava međunarodno violinističko natjecanje »Václav Huml«.
