Vajanský [va'janski:], Svetozár Hurban [u'rban] (pravo ime Svetozár Hurban), slovački književnik (Hlboké, 16. I. 1847 – Martin, 17. VIII. 1916). Pjesnik, prozaik, književni kritičar i publicist; uz M. Kukučína i Hviezdoslava, najvažniji predstavnik prvoga naraštaja slovačkih književnih realista. Pokrenuo je beletristički časopis Slovenské pohľady (1881). Nadahnut borbom slavenskih naroda, napisao je ciklus pjesama Jadranska pisma (Jaderské listy), što ih je godinu dana poslije objavio zajedno s drugim pjesmama u pjesničkom prvijencu Tatre i more (Tatry a more, 1879). Zbog buntovna tona, oštra stava prema aktualnoj političkoj problematici i osebujna izraza, suvremenici su zbirku označili početkom nove epohe u razvoju slovačke književnosti. Premda su njegove pjesme bile primljene s oduševljenjem, proza je naišla na nepovoljnu recepciju. Iako je uspjelo ostvario realistične opise, ostao je romantičar u koncepciji: idealizirao je život seoskoga čovjeka ne pokazujući smisao za dublju socijalnu problematiku. Napisao je niz pripovijedaka i novela (Leteće sjene – Letiace tiene, 1883), romane Suha grana (Suchá ratolesť, 1884), Korijen i klice (Koreň a výhonky, 1896) te Kotlín (1901), u kojem se, po uzoru na I. S. Turgenjeva, književno obračunavao s novim »dekadentnim« naraštajem. Pisao je i putopise (Dubrovník – Cetinje, 1901).
