struka(e):
Hu Shi
kineski učenjak, pisac i diplomat
Rođen(a): Šangaj, 17. XII. 1891.
Umr(la)o: Tajvan, 24. II. 1962.

Hu Shi [xu šɨ], kineski učenjak, pisac i diplomat (Šangaj, 17. XII. 1891Tajvan, 24. II. 1962). Školovao se u Šangaju, a od 1910. studirao u SAD-u i doktorirao kod J. Deweya. Vrativši se (1917) u Kinu, promicao pragmatizam i postao najistaknutiji predstavnik kineskog političkog liberalizma. Bio je ambasador u SAD-u (1938–42). Već se kao sudionik Pokreta 4. svibnja (1919) suprotstavio lijevim i desnim radikalima; 1949. razišao se s komunistima i otada živio u SAD-u, a od 1958. na Tajvanu. Antitradicionalist, zastupao je reformu jezika i obrazovanja, pragmatičnu evolutivnu promjenu društva i zapadne političke modele kao sredstva modernizacije zemlje. U eseju Prijedlog književne reforme (Wenxue gailiang chuyi, 1917) zalagao se za uvođenje kineskoga govornog jezika (baihua) kao pisanoga jezika nasuprot klasičnomu, što će se i ostvariti odlukom vlade 1922. Zbirkom stihova Knjiga eksperimenata (Chang-shi ji, 1920), potaknuo je različite književne oblike na govornome jeziku (nove oblike priča i eseja, govorne drame, huaju) te prijevode iz zapadnih književnosti. Napisao je ibsenovsku dramu o slobodi braka Najveći događaj u životu (Zhong-shen da-shi, 1919), otvorivši i pitanja emancipacije žena. Uz znanstvena (npr. Nacrt povijesti kineske filozofije – Zhongguo zhexue shi dagang, 1919), pisao je i druga djela.

Citiranje:

Hu Shi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hu-shi>.