Hvarska biskupija, katolička biskupija uspostavljena 1147. sa sjedištem u Hvaru. Pripali su joj otoci Hvar, Brač, Vis, Korčula, Mljet te Makarsko primorje. Na početku XIV. st. Korčula je postala samostalna biskupija, a Mljet je došao pod vlast dubrovačkoga nadbiskupa. Istodobno je bila oživljena Makarska biskupija, pa je Hvarska biskupija obuhvaćala Hvar, Brač, Vis, Šćedro i nekoliko otočića. Hvarski je biskup bio do 1828. sufraganom splitskoga nadbiskupa, izuzev kratko razdoblje 1154–81., kada su se vodile rasprave o tome treba li biti podređena Splitskoj ili Zadarskoj metropoliji. Od 1828. bila je podređena Zadarskoj metropoliji, a kada je 1969. obnovljena Splitska nadbiskupija i metropolija, Hvarska biskupija je postala njezinom sufraganskom dijecezom. Poznatiji biskupi bili su dominikanci Toma Tomasini (1429–63), papin legat u Bosanskome Kraljevstvu i Ivan Dominik Stratiko (1784–99), te Miho Pušić (1926–68), promicatelj liturgijskoga pokreta u Hrvatskoj. Biskupija ima oko 25 000 vjernika.
