TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Iberi

ilustracija
IBERI, glava bika, detalj, IV. st. pr. Kr., Museo Arqueológico, Sagunto
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

Iberi, predindoeuropski stanovnici južnog i istočnog dijela Pirenejskoga poluotoka, koji se po njima naziva i Iberskim. Njihovo podrijetlo nije sasvim razjašnjeno, ali se misli da su Iberi pripadnici sjevernoafričke hamitske rase; prema nekima, možda potomci »narodâ s mora« (istorodni sa Sikanima na Siciliji). Ime (Ἴβηρες) dali su im grčki geografi, vjerojatno prema rijeci Ebro. Preslojivši se preko prijašnjega pučanstva, Iberi su u brončano doba razvili tzv. elargarsku ili almerijsku civilizaciju (prema nalazištu El Argaru u Almeríji), a u željezno doba tzv. tartešku civilizaciju (nazvanu prema naselju Tartes, središtu iberske države), koja se proširila na veliko područje. U prvoj polovici I. tisućljeća pr. Kr. došlo je do dviju invazija s kopna: oko 1000. pr. Kr. nepoznati je narod provalio u Kataloniju i donio tzv. civilizaciju urna, a oko 600. pr. Kr. prodrli su Kelti, koji su donijeli halštatsku civilizaciju u Kataloniju, na središnju španjolsku visoravan, u Portugal i Galiciju. Taj drugi val naseljenika stopio se s Iberima, i tako su nastali predci potonjih Keltibera. S mora su oko 1100. pr. Kr. stigli u Cádiz Feničani, Fokejci su oko 600. pr. Kr. osnovali Hemeroskopejon i Mainake, a oko 550. pr. Kr. Emporion (Ampurias). Feničani se nisu zadovoljili samo kupovanjem zlata, srebra, bakra, kositra i olova, nego su, uz potporu Tira, nastojali Iberima nametnuti i svoju političku vlast, ali su im se Iberi uspješno odupirali, pogotovo kada je slabila moć Tira. Kada je poslije Kartaga preuzela feničku politiku na Zapadu, odnosi su se sredili i bili općenito miroljubiviji, što je otvorilo put razmjeni ideja i robe. Potkraj III. st. pr. Kr. počeli su na ibersko područje prodirati i Rimljani.

Pod utjecajem Kartažana i Grka počeli su Iberi u drugoj polovici I. tisućljeća pr. Kr. razvijati umjetnost s autohtonim elementima. Iz toga su doba utvrđeni gradovi s kiklopskim zidinama i kulama, okruženi opkopima, s nepravilnim uličicama popločanima kamenjem (Numancia, Azaila i dr.), potom brončana figuralna plastika iz mnogobrojnih svetišta (Despeñaperros, Castellar), kamena plastika iz nalazišta Cerro de los Santos; nađeno je oko 6000 naturalističkih kipića, koji prikazuju orante, vojnike, konjanike i različite životinje. Glasovito je žensko poprsje tzv. Dame iz Elchea. – Današnje Baske neki, bez jasnih osnova, smatraju dalekim potomcima Ibera.

Jezik. Iberski je jezik nepoznate genetske pripadnosti kojim se u predrimsko doba govorilo u jugoistočnoj Španjolskoj, po nekima sve do rijeke Rhône u Francuskoj. Na iberskome jeziku sačuvani su natpisi pisani osobitim iberskim pismom. To pismo ima 28 znakova, od kojih su neki slogovni, a neki alfabetski. Potpuno ga je dešifrirao 1950-ih španjolski lingvist Antonio Tovar Llorente. Većina je natpisa iz III. st. pr. Kr. Nešto je i natpisa na latinici, te legendi na novcu što su ga kovali iberski gradovi. Premda su neki lingvisti iberski jezik povezivali s baskijskim, danas je posve sigurno da iberski nije genetski povezan s baskijskim, nego je riječ o zajedničkim elementima koji su posljedica kulturnoga kontakta; predložena je i veza s afro-azijskim jezicima, no ona nije dokazana.

Citiranje:
Iberi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 3. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26827>.