Anđeoska tvrđava (tal. Castel Sant’Angelo ili Mausoleo di Adriano), ranosrednjovjekovni naziv carskoga mauzoleja što ga je u Rimu, na obali Tibera, počeo graditi Hadrijan (Moles Hadriani) 135., a dovršio Antonin Pio 139. Građevina je cilindrična oblika na kvadratičnu podnožju; nekoć je s vanjske strane bila obložena mramornim pločama. Današnji promjer: 60 m, visina 21 m. U njoj su sahranjivani carevi od Hadrijana do Karakale (217). God. 923. pretvorena u tvrđavu. Na njezinu je vrhu brončani kip arkanđela Mihovila (P. A. Verschaffelt, 1751). U srednjem vijeku, osobito u doba Papinske Države, služila kao vojarna, riznica, arsenal i tamnica (u kojoj je bio zatočen i G. Bruno). Više je puta pregrađivana i dograđivana, a s Vatikanom je spojena dugim podzemnim hodnikom. U prvome desetljeću XX. st. restaurirana i pretvorena u muzej.
