Ilakovac, Ksenofont

ilustracija
ILAKOVAC, Ksenofont

Ilakovac, Ksenofont, hrvatski fizičar (Zagreb, 16. VIII. 1928). Diplomirao je (1951) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, doktorirao (1954) iz područja eksperimentalne nuklearne fizike na Sveučilištu u Birminghamu. Zaposlen (1951–98) i redoviti profesor (od 1973) na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu, gdje je obavljao dužnosti pročelnika Fizičkog odjela (1968–70) i predstojnika Fizičkoga zavoda (1984–92) te bio utemeljitelj Laboratorija za atomsku i nuklearnu fiziku, profesor emeritus od 1998. Također je radio u Institutu »Ruđer Bošković« (od 1956), gdje je bio voditelj Grupe za nuklearnu fiziku (1957–64) i pročelnik Odjela za nuklearna i atomska istraživanja (1964–67) te utemeljitelj Laboratorija za elektromagnetske interakcije. Bio je gostujući profesor na Sveučilištu Washington u Seattleu (1962–64). Bavi se nuklearnom i atomskom fizikom. U nas je pokrenuo znanstvena istraživanja nuklearne reakcije triju tijela u konačnom stanju i dvokvantnih raspada te, među ostalim, otkrio rezonantni efekt u dvojnim rendgenskim raspadima. Glavni je urednik časopisa Fizika (od 1991). Dobitnik Nagrade za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1962), redoviti član HAZU (od 1991).

Ilakovac, Ksenofont. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27052>.