Ilirija, Kraljevina (njem. Königreich Illyrien), upravna jedinica Habsburške Monarhije, osnovana 3. VIII. 1816. na području ukinutih Ilirskih pokrajina. Činila su je dva gubernija. Primorski, sa sjedištem u Trstu, obuhvaćao je dotadašnji tršćanski gubernij (Gorišku s Gradiškom, Pazinsku grofoviju i Hrvatsko primorje s Rijekom), kojemu je bio dodan karlovački okrug, pa se na okupu našla cijela bivša pokrajina civilna Hrvatska. Ljubljanski gubernij, sa sjedištem u Ljubljani, činile su Kranjska i Koruška. Jedan od razloga stvaranja te jedinice, nakon pripojenja Ilirskih pokrajina 1814. Austriji, bilo je uređenje pomorskoga prometa i austrijski nadzor nad ugarskim prekomorskim vezama te otpor protiv ugarskih nastojanja za pripojenjem dijela Ilirskih pokrajina. To je bilo u skladu s težnjom austrijske vlasti da održe jadransku obalu kao jedinstveno upravno područje. Izravna je posljedica bilo uvođenje austrijskoga poreznog sustava i uprave na njemačkom jeziku u civilnoj Hrvatskoj južno od Save te njezino odvajanje od ostaloga dijela Hrvatske. Zbog otpora hrvatskoga i ugarskoga plemstva, civilna Hrvatska južno od Save s Rijekom ipak je 1. VIII. 1822. vraćena banskoj Hrvatskoj. Budući da je time propala glavna svrha njezina postojanja, Ilirija se počela raspadati. Kvarnerski su otoci 1822. pripojeni Istri, pa su s njom od 1825. činili pazinski okrug Austrijskoga primorja, dok je donja Koruška 1825. pripala ljubljanskomu guberniju. Pretvaranjem Kranjske, Koruške i Istre s Goriškom u »krunske zemlje« 1849., Ilirija je bez posebne odluke zapravo prestala postojati, ali se održala kao pojam u naslovu austrijskih vladara do 1918. God. 1836. čak je određen njezin grb (zlatni brod na vesla na modrome štitu), koji je do 1915. bio dio srednjega, a do 1918. velikoga carskoga grba.
