TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Illyés, Gyula

Illyés [i'j:e:š], Gyula, madžarski književnik (Felsörácegres, 2. XI. 1902Budimpešta, 4. IV. 1983). Sudionik (1919) revolucionarnog pokreta Béle Kúna; bio je u emigraciji (do 1926) u Parizu, gdje je upoznao predstavnike avangarde, posebice nadrealiste. Nakon povratka surađivao s M. Babitsom, odnosno časopisom Nyugat. Plodan pisac u gotovo svim književnim vrstama, isprva društveno angažiran pa disident; začetnik tzv. pokreta narodnih pisaca. Njegovu liriku obilježava suzdržana čuvstvenost, intelektualizam često potaknut osjećajem nacionalne pogibelji, te, u kasnijim godinama, naglašeni intimizam. Zbirke: Teška zemlja (Nehéz föld, 1928), Redovi otave (Sarjurendek, 1930), Nove pjesme (Új versek, 1961), Moje čaše (Poharaim, 1967) i dr. Kao socijalni revolucionar, osobito zaokupljen stradanjima madžarskoga seljaštva, istaknuo se sociografskim romanom s elementima autobiografije Narod pustara (Puszták népe, 1936). Društvenu zbilju kao odnos morala i vlasti izražava u dramama Dósza György (1956), Miljenik (Kegyenc, 1963) i dr. Napisao je (1936) zapaženu biografiju o S. Petőfiju, pisao je eseje, priče za djecu; 1980. objavio je zbirku madžarskih pučkih priča.

Citiranje:
Illyés, Gyula. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 15. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27105>.