Iločki, Nikola, mačvanski i slavonski ban te bosanski kralj (? Palota, nakon 1410 – Ilok, između 16. IV. i 23. XI. 1477). Sin mačvanskoga bana Ladislava Iločkoga. Nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja Albrechta II. 1439. podupirao je (na prijestolju) Ladislava V. Postuma (1440–57), kojega je u građanskom ratu napustio i priklonio se kralju Vladislavu I. Jageloviću (1440–44). Bio je mačvanski ban (1438–58) i erdeljski vojvoda (1441–58). Nakon 1444. postao je redovitim članom Državnoga vijeća i kapetanom krajeva između Dunava i Tise. S Ivanom Vitovcem obnašao je dužnost slavonskoga bana (1457–63). U sukobu između rimsko-njemačkog cara Fridrika III. i hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina borio se na strani prvoga. Nakon pomirbe s kraljem Matijom, bio je imenovan bosanskim kraljem (1471–77) i upraviteljem vranskoga priorata. Stvarnu vlast imao je samo u sjeveroistočnoj Bosni. Uz navedene dužnosti, usporedno je bio srijemski, aradski, bački, baranjski, bodroški, čanadski, čongradski, fejerski, đurski, kevski, marmoraški, nitranski, šomođski, torontalski, virovitički i zarandski župan. Ubraja se u najmoćnije ugarske i slavonske velikaše XV. st.
