TRAŽI DALJE:
STRUKE:

iluzija

iluzija (lat. illusio: obmana, varka, od illudere: igrati se, ismijavati).

1. Netočno tumačenje, neobjektivno prosuđivanje stvarnosti; varljiv dojam ili izgled; varka, obmana, privid, pričin, utvara, tlapnja, zabluda.

2. U psihologiji, zamjedbena varka, perceptivna iluzija: percepcija koje sadržaj manje ili više ne odgovara objektivnoj podražajnoj situaciji, što se može utvrditi neovisnim opažanjem. Iluzije su normalna i razmjerno konzistentna pojava u percepciji (zamjedbi): u nekim se slučajevima potpuni doživljajni sadržaj percepcije ne može predvidjeti analizom objektivnoga podražajnog sklopa. Rezultat su funkcioniranja osjetnih organa i procesa u mozgu, pa zbog toga njihovo proučavanje služi boljemu razumijevanju percepcije općenito. Najčešće su vidne iluzije (npr. Müller-Lyerova, Heringova, Pogendorffova itd., a najpoznatija je iluzija mjeseca: mjesec nisko na horizontu izgleda puno veći nego kada se nalazi visoko na nebu). Slikari su se koristili znanjem o perceptivnim iluzijama prikazujući neki detalj objektivno drukčije (»pogrješno«) kako bi kod gledatelja izazvao željeni perceptivni doživljaj.

3. U filozofiji, iluzija pripada osjetilnosti i označuje iskustveni temelj pogrješnoga suda, pa se tako sveukupna zadaća filozofije i znanosti zamišlja kao kritičko-logičko uklanjanje iskustvenih iluzija. Prema Parmenidu, sve što se zahvaća osjetilima samo je iluzija ako misao to što je zahvaćeno ne može odrediti kao neprotuslovno. Parmenidovu obrascu odgovara i skolastičko shvaćanje, po kojem su iluzije i ono što se naziva »sekundarnim kvalitetama« (npr. boja, okus ili zvuk), a po G. Berkeleyju čak i sami tjelesni objekti. Suprotno tomu, za I. Kanta iluzije su svojstvene upravo metafizici, koja kategorije uma neopravdano proteže izvan prostorno-vremenskih okvira. Odatle su se, ekstremno, u pojedinim inačicama iluzionizma i fikcionalizma sveukupna filozofija i svaka teorija, svijest uopće, proglašavale iluzijom (H. Vaihinger). – U estetici, ulogu iluzije posebno je razvio K. Lange, po kojem je svrha umjetnosti izazivanje svjesnih obmana i pružanje užitka koji se nalazi na neuhvatljivoj granici između zbilje i obmane.

Citiranje:
iluzija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 6. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27126>.