TRAŽI DALJE:
STRUKE:

imenica

imenica (lat. substantivum), promjenljiva vrsta riječi kojoj su svojstveni značenje predmetnosti, u hrvatskome i sklonidba (deklinacija) i gramatičke kategorije roda, broja i padeža. Pod pojmom predmetnosti ne podrazumijeva se samo predmet u leksičkom smislu (npr. kuća, životinja), nego može biti riječi i o opredmećenom svojstvu (npr. bjelina, poštenje), opredmećenom procesu (npr. pisanje, radnja) i sl. Po leksičkim ili leksičko-gramatičkim svojstvima imenice se dijele na konkretne (npr. stol, rijeka), apstraktne (npr. radost, veličina), vlastite (npr. Zagreb, Ana), opće ili zajedničke (npr. selo, noć), zbirne ili kolektivne (npr. telad, triješće), tvarne ili materijalne (npr. brašno, pijesak) itd. Po rodu se imenice u hrvatskome i nekim drugim jezicima dijele na imenice muškoga (npr. grad), ženskoga (npr. rijeka) i srednjega roda (npr. selo). S obzirom na kategoriju broja u imenica se u hrvatskome razlikuje jednina ili singular (npr. grad), množina ili plural (npr. gradovi) i, u nekim jezicima, dvojina ili dual. Od slavenskih jezika dvojinu imaju slovenski i lužičkosrpski, a u hrvatskom i ruskom sačuvana je samo u nekim oblicima, npr. u oblicima tipa dva grada ili u oblicima genitiva množine tipa ruku, očiju, sviju i sl. Tvarne imenice razlikuju se od ostalih po tome što nemaju množine, a nemaju je zato što ne označuju pojedinačne predmete, nego tvari, koje se kvantificiraju drukčije nego što se to čini u gramatičkom razlikovanju jednine i množine (ne kvantificiraju se oprjekom jedan predmet – više predmeta, nego po masi ili obujmu). U nekim jezicima oblici imenica razlikuju se i s obzirom na to označuju li što živo ili što neživo. Tako je u hrv. jeziku kod imenica muškoga roda u jednini akuzativ formalno jednak genitivu ako imenica označuje što živo (npr. ugledati susjeda), a ako označuje što neživo, formalno je jednak nominativu (npr. ugledati vlak). Neke razlike u značenju imenica mogu biti relevantne i s obzirom na tvorbu. Tako npr. u mnogim jezicima postoje posebni afiksi (obično sufiksi) za tvorbu imenica koje znače štogod veliko, tzv. uvećanica ili augmentativa (npr. ljudeskara, zgradurina) ili onih koje znače štogod maleno, tzv. umanjenica ili deminutiva (npr. cvijetak, grančica).

Citiranje:
imenica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 10. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27165>.