struka(e):

imovne općine (imovinske općine, krajiške općine), autonomne šumske udruge, s elementima javnopravnoga značaja. Nalazile su se na području bivših krajiških pukovnija Hrvatske i Slavonije. Članovi imovnih općina bili su potomci vojnih krajiških zadruga i obitelji, kao i upravne, školske i crkvene općine na tome području. Svrha imovnih općina bila je redovitim prihodima iz glavnica šuma, šumskoga zemljišta i druge vrste imovine trajno podmiriti potrebe svojega članstva građevnim i ogrjevnim drvom, pašom i ostalim šumskim proizvodima. Viškovi prihoda služili su u prvome redu za pomoć gospodarskom i kulturnom razvoju. Nakon razvojačenja Vojne krajine (1871) izdan je zakon po kojem su graničari dobili u vlasništvo polovicu svih krajiških šuma, a druga je polovica postala vlasništvom erara (»državne šume«). Takvih je imovnih općina bilo deset: petrovaradinska, brodska, gradiška, đurđevačka, križevačko-bjelovarska, prvobanska, drugobanska, slunjska, ogulinska i otočačka. Zbog otpora, segregacija (dioba, odjeljivanje) u Ličkoj pukovniji nije nikada provedena.

Citiranje:

imovne općine. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/imovne-opcine>.