struka(e): pravo | medicina

imunitet (njemački Immunität, od latinski immunitas: oprost; povlastice).

1. U pravu, izuzeće od dužnosti ili kazne; povlastica ili milost dodijeljena određenoj osobi, a suprotno općemu pravilu. Javlja se već u kasnoj antici i snažno razvija u feudalnom razdoblju, kao pošteda od nekih tereta i daća, različita opsega i sadržaja, koju je vladar povlasticom dodjeljivao pojedincu ili zajednici. – Parlamentarni imunitet nastao je u Engleskoj u procesu zamjenjivanja apsolutističkoga režima ustavno-parlamentarnim oblikom vladavine. Parlamentarni imunitet jamčio je i autonomiju političkim skupinama koje su imale interese različite od Krune. Stekavši imunitet, članovi Parlamenta postali su slobodni u izražavanju svojega mišljenja, u glasovanju i konačno slobodni od progona redovitoga sudstva. U Francuskoj se imunitet nakon 1789. opravdava i razlozima koji proizlaze iz doktrine o diobi vlasti. Kao temeljno i tradicionalno jamstvo neovisnosti zastupnika, imunitet poznaje danas većina ustava u svijetu. Kako bi slobodno obavljali svoj mandat, zastupnici raspolažu dvostrukim imunitetom: imunitetom neodgovornosti i imunitetom nepovrjedivosti. Imunitet neodgovornosti zastupnika štiti od svakoga sudskoga gonjenja (kaznene odgovornosti) koje bi se javilo u tijeku njegova mandata i u svezi je s radnjama počinjenima u parlamentu; taj imunitet traje i nakon završetka njegova mandata. Imunitet nepovrjedivosti znači da zastupnik bez odobrenja parlamenta ne može biti lišen slobode niti se protiv njega može pokrenuti postupak; međutim, on ne štiti zastupnika koji počini teže kazneno djelo a prestaje s istekom mandata. Smisao je parlamentarnog imuniteta u neovisnosti članova predstavničkoga tijela, a ne bi se trebao koristiti kao osobna povlastica radi izbjegavanja kaznene odgovornosti. – Oficijelni imunitet štiti javnoga službenika od odgovornosti za povrjede koje bi nastale kao posljedica radnji tijekom obavljanja službe, odn. dužnosti. Potpuni imunitet uživaju suci, a upravni službenici samo za izdavanje diskrecijskih akata. – Diplomatski, međunarodno pravni imunitet, po međunarodnom pravu, odnosi se na diplomatsko osoblje kako bi ono moglo djelotvorno obavljati funkciju u diplomatskoj službi (→ diplomatske povlastice i imuniteti).

2. U medicini → imunost

Citiranje:

imunitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/imunitet>.