imunofluorescencija

imunofluorescencija (imuno- + fluorescencija), histokemijska i citokemijska tehnika za otkrivanje vrste i mjesta na kojem se nalaze antigeni ili protutijela. Temelji se na primjeni specifičnih protutijela vezanih s fluorescirajućim spojevima, koja se potom dokazuju fluorescentnim mikroskopom. Direktna imunofluorescencija provodi se izravnim vezanjem fluorokromom obilježenih protutijela na ispitivane antigene. Primjenjuje se za dokazivanje antigena u tkivima, npr. u bioptički (→ biopsija) dobivenom uzorku kože. Indirektna imunofluorescencija provodi se u dvije faze; u prvoj se fazi poznati stanični antigen izloži ispitivanomu serumu kako bi se za nj vezala serumska (neobilježena) protutijela; potom se, u drugoj fazi, dodaju fluorescentnim spojem obilježena protutijela koja se vežu za stanični antigen, čineći tako prvu reakciju vidljivom u fluorescentnom mikroskopu. Najčešće se primjenjuje za otkrivanje protutijela u serumu bolesnika.