indicij (latinski indicium: naznaka), vrsta činjenica koje se, uz pravno relevantne i pomoćne činjenice, utvrđuju dokazivanjem u sudskom ili upravnom postupku. Sam indicij nije pravno relevantan, ali se temeljem jednog ili više indicija logičkim zaključivanjem mogu utvrditi pravno relevantne činjenice; primjerice, indicij je činjenica da je kod osumnjičenika pronađena ukradena stvar ili da je u vrijeme krađe viđen blizu mjesta počinjenja. U nekim vrstama kaznenoga postupka u prošlosti dokazna vrijednost indicija bila je ograničena, npr. bila je zabranjena osuda temeljem indicija, odn. određeni broj i vrsta indicija bili su dovoljni samo za neke vrste presuda. Danas, kod primjene načela slobodne ocjene dokaza, nema pravila o tome koliko i kakvih dokaza, uključujući indicije, treba za donošenje presude. U nekim slučajevima i samo jedan indicij može vrlo uvjerljivo, gotovo sa sigurnošću, govoriti o postojanju pravno relevantne činjenice. Temeljno je načelo da veći broj indicija daje veću vjerojatnost.
