industrijske ili tehničke biljke, skupina ratarskih kultura kojih plodovi (sjeme), stabljika, lišće ili drugi dijelovi služe kao sirovine u prerađivačkoj industriji. Najčešće se klasificiraju prema botaničkoj pripadnosti i upotrebi plodova, tj. prema proizvodima koji se od njih dobivaju. Prema botaničkoj klasifikaciji, sve su biljke svrstane u porodice, bez obzira na upotrebu i način uzgoja. Po bližoj upotrebi industrijske biljke dijele se na: 1. uljarice – za proizvodnju jestivih i tehn. ulja, koja se dobivaju iz plodova ili iz sjemena (suncokret, uljana repica, soja, pamuk, zemni orašac, sezam, ricinus, palma, kopra, uljani lan, uljana bundeva i dr.); 2. predive biljke – iz njihove stabljike, ploda (sjemena) ili lišća dobiva se vlakno (pamuk, predivi lan, konoplja, kenaf, juta, manila, sisal i dr.); 3. biljke za proizvodnju škroba, šećera i alkohola – iz njihovih zadebljalih podzemnih organa dobiva se šećer, škrob i alkohol (šećerna repa, šećerna trska, cikorija, krumpir, slatki krumpir); 4. aromatične i začinske te 5. ljekovite biljke – biljne vrste kojih dijelovi (list, plod, cvijet, korijen, stabljika) sadrže biološki djelotvornu tvar koja se može koristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko-farmaceutske sinteze te za pripravljanje mirisa, kozmetičkih proizvoda, napitaka i aroma za živežne namirnice (kamilica, kadulja, paprena metvica, sljez, lavanda i dr.); 6. ostale industrijske biljke – duhan i hmelj. Zastupljenost pojedinih industrijskih biljaka u svijetu ovisi o agroekološkim uvjetima uzgoja i gospodarskih razvijenosti pojedine države. Prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku, industrijske se biljke u Republici Hrvatskoj (prosjek 1996–2000) uzgajaju na površini od 167 081 ha, što čini 16,49% ukupno zasijanih površina. Prema zasijanim površinama, najznačajnije su industrijske biljke u nas: krumpir, soja, suncokret, šećerna repa, uljana repica i duhan. S obzirom na nedostatnu domaću proizvodnju, Hrvatska uvozi proizvode od prerađena industrijska bilja.
