industrijsko društvo, općeniti tip društva koje je nastalo uvođenjem industrijske proizvodnje, najprije u Engleskoj u XIX. stoljeću, a potom u ostalim europskim zemljama i na drugim kontinentima. Budući da se zasnivala na razvoju znanosti i tehnologije te primjeni novih izuma u proizvodnji, transportu, medijima, izobrazbi, zdravstvu i dr., industrijalizacija je dovela do promjena u cijelome društvu. Izvanredno su se povećavali količina proizvoda, proizvodnost i podjela rada (masovna proizvodnja) te pokretljivost stanovništva iz sela u gradove i između različitih zemalja u potrazi za radom i boljim životnim uvjetima. Većina radno aktivnoga stanovništva zaposlena je u industriji. Zbog napretka u medicini produžuje se životni vijek ljudi i dolazi do porasta stanovništva. Napokon, rastu očekivanja na mnogim područjima, a s time i svijest o jednakosti te slobodama i pravima ljudi s obzirom na ulogu političke vlasti (demokracija), ciljeve ekonomskog razvoja (blagostanje), izobrazbu (opće opismenjivanje i školovanje), uvjete rada (prava na štrajk, sindikalno organiziranje) itd. Industrijsko društvo stvorilo je, međutim, suprotnosti i negativne posljedice, osobito u svojim prijašnjim stadijima (antidemokratski politički režimi poput fašizma i boljševizma) i manje razvijenim zemljama (poludemokratski režimi te veliko siromaštvo i nezaposlenost).
Klasični sociolozi (funkcionalističke orijentacije – A. Comte, H. Spencer, É. Durkheim) smatrali su industrijsko društvo posljednjim i najrazvijenijim stadijem društvenog razvoja koji će cijeli svijet obuhvatiti u skladnu cjelinu, za razliku od K. Marxa, koji je industrijsku proizvodnju držao sredstvom kapitalističkog izrabljivanja, a suprotstavljao joj je svoju viziju industrijskog socijalizma. Suvremeni sociolozi D. Bell, Alain Touraine i M. Castells drže pak da su današnja zapadna društva iz industrijskoga prešla u »postindustrijsko« razdoblje. (→ postindustrijsko društvo)
