struka(e):

inflacija (latinski inflatio: napuhivanje, nadimanje), porast opće razine cijena zbog viška potražnje nad ponudom, povezan s porastom ponude novca i padom vrijednosti novčane jedinice. Porast ponude novca može biti u obliku novčanica ili bankarskih kredita. Uzrok je inflaciji izvanredni porast potražnje, što ga država podržava emisijom novca zbog izvanrednih rashoda (rat, socijalni pritisci) ili ekspanzijom bankarskih kredita. Kada je rast cijena vrlo visok, onda se govori o hiperinflaciji. Obratno, kada pada opća razina cijena, riječ je o deflaciji, a kada se inflacija usporava, o dezinflaciji. Inflacija se mjeri različitim indeksom cijena: indeksom cijena na malo i indeksom cijena na veliko, indeksom cijena proizvođača, indeksom troškova života, implicitnim deflatorom domaćega bruto-proizvoda i dr. Smisao otklanjanja utjecaja inflacije na cijene u tome je da se dobije indeks promjena stvarnih ekonomskih veličina. Obično se uzima da je niska inflacija na razini ispod 5% godišnje, umjerena između 5% i 10%, a galopirajuća iznad 10% godišnje. Hiperinflacija nastaje kada je stopa inflacije veća od 50% mjesečno. Ekonomskom politikom nastoji se držati inflaciju na niskoj razini, pa se u posljednje vrijeme posebno naglašava stabilnost cijena kao glavni ekonomski cilj. No umjerena inflacija može povoljno djelovati na rast proizvodnje, investicija i zaposlenosti, pa se gdjekad i svjesno dopušta. Visoka inflacija, a posebno hiperinflacija, razorno djeluje na gospodarstvo i otežava svaki pokušaj racionalnoga vođenja poslovanja i ekonomske politike. Inflacija se dovodi u prihvatljive granice mjerama tzv. antiinflacijske politike ili politike dezinflacije.

Inflacija različito pogađa pojedine društvene skupine: više pogađa one kojima su dohodci ugovorni ili fiksni, dok manje pogađa one kojima se prihodi dnevno oblikuju po novim, višim cijenama. Inflacija posebno može biti povoljna za državne financije, jer država putem novčane emisije ubire jednu vrstu poreza od svih onih koji otprije imaju određenu svotu novca. No taj inflacijski porez obično je kratkotrajan i potrebne su sve veće stope inflacije kako bi se takav prihod održao. Tako je korištenje inflacije u fiskalne svrhe sve manje produktivno i na kraju prelazi u negativnu razornu silu. Rast inflacije stvara sve veća inflacijska očekivanja, koja utječu na nekontrolirano ponašanje ekonomskih činitelja i onemogućuju držanje inflacije u prihvatljivim granicama.

Citiranje:

inflacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/inflacija>.