struka(e): | |

Angers [ᾶže'], grad, riječna luka i upravno središte departmana Maine-et-Loire, zapadna Francuska; 152 960 st. (2017). Leži na rijeci Maine (nastaje sutokom rijeka Mayenne i Sarthe uzvodno od Angersa; duga 11,5 km), nedaleko od njezina utoka u Loiru. Važno je kulturno središte sa sveučilištima (najstarije osnovano 1337), znanstvenoistraživačkim institutima (za hortikulturu i biotehnologiju), visokim školama, muzejima (Muzej lijepih umjetnosti, prirodoslovni, tapiserija), umjetničkom galerijom, kazalištem; četvrtina su stanovnika Angersa studenti. Domaćin je međunarodnoga kazališnog festivala (osnovan 1953) i filmskog festivala (Premiers plans, od 1989). Srednjovjekovna povijesna jezgra grada s utvrđenim zamkom (XIII–XV. st.; danas muzej u kojem je izložena glasovita Apokalipsa, izrađena u XIV. st., najduža srednjovjekovna tapiserija u svijetu), tornjem Saint-Aubin (XII. st.) i palačom Tau (bivša biskupova palača iz XII. st.) leži na lijevoj obali Maine. Od sakralnih građevina ističe se skupina ranogotičkih crkava; katedrala Saint-Maurice (XII–XIII. st., dograđivana do XVI. st.) s vitrajima iz XV. st. te crkve Saint-Martin (XI., XII. st.) i Saint-Serge (1200–20) s križno-kupolastim svodovima u tzv. plantagenetskom stilu. Uz tradicionalnu tekstilnu industriju i manufakturnu proizvodnju užadi, kabela i likera (Cointreau), razvija se automobilska, elektronička, informatička, biotehnološka i prehrambena industrija. Angers je najveće hortikulturno središte u Europi i vodeći proizvođač hortenzija. Važno je željezničko i cestovno čvorište. – U predrimsko doba sjedište keltskih Andekava ili Anda (Andecavi, Andes). Pod Rimljanima poznat kao Juliomagus (Iuliomagus). Potkraj V. st. dolazi pod franačku vlast, tijekom IX. st. doživio procvat. Fulko I., isprva vikont Angersa, 929. dobio je naslov grofa od Anjoua te je Angers od tada središte grofovije, odn. kasnije povijesne pokrajine Anjou. Za vladavine vojvode Renéa I. u XV. st. osobito važno kulturno i političko središte. U njem je 1598. francuski kralj Henrik IV. sastavio Nanteski edikt. Za Francuske revolucije brojčano nadmoćniji rojalisti su u prosincu 1793. neuspješno opsjedali grad. Angers je 1939–40. bio sjedište poljske vlade u izbjeglištvu; tijekom II. svjetskog rata oštećen u bombardiranjima.

Citiranje:

Angers. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/angers>.