struka(e):

interpelacija (latinski interpellatio: prekidanje; zapreka, ometanje), jedno od sredstava kojim zastupnici u parlamentu nadziru rad vlade i pokreću ispitivanje političke odgovornosti vlade, odnosno njezinih ministara. Interpelacija se podnosi u obliku pitanja što ga određeni broj zastupnika postavlja predsjedniku vlade ili pojedinomu ministru. Razlikuje se od običnoga zastupničkoga pitanja po tome što se o odgovoru vodi parlamentarna rasprava, koja završava glasovanjem o povjerenju vladi ili pojedinomu ministru, pa u slučaju izglasavanja nepovjerenja načelno rezultira ostavkom. U parlamentarnim sustavima interpelacijom se često služi oporba kao sredstvom za kritiku vladine politike uz mogućnost iskazivanja nepovjerenja vladi i njezinim ministrima. Parlamentarna zbilja mnogih država, osobito francuske Treće Republike, pokazala je da prečesto korištenje interpelacijom može prouzročiti nestabilnost vlade i političku krizu. Zato se pretpostavke i posljedice interpelacije u suvremenim ustavima i u poslovnicima parlamenata nastoje ograničiti i racionalizirati, propisuje se minimalan broj podnositelja (npr. desetina zastupnika), pismeno podnošenje pitanja i davanje odgovora te osobito rok koji mora proteći od završetka rasprave o dobivenom odgovoru do glasovanja o povjerenju, kako se glasovanju ne bi pristupilo brzopleto. Rok kojim se odgađa glasovanje na tri i više dana važno je sredstvo zaštite stabilnosti izvršne vlasti. Interpelaciju je Hrvatski sabor ponovno uveo 2000. i podnosi je najmanje jedna desetina zastupnika. Vlada je dužna očitovati se o interpelaciji najkasnije u roku od osam dana od dana kada ju je primila. Međutim, ne može se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dostave prijedloga Saboru.

Citiranje:

interpelacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/interpelacija>.