intuicionizam (intuitivizam), svaka filozofska teorija koja za polazište spoznaje uzima intuiciju. H. Bergson, jedan od glavnih predstavnika suvremene intuicionističke filozofije, suprotstavljao je intuitivnu spoznaju racionalnoj, držeći da se u intuiciji očituju i instinktivne snage duha, a ne samo njegova »inteligencija«. Filozofski pokret intuicionizma javio se potkraj XIX. st. kao reakcija na prevlast prirodoznanstvenoga, mehaničkoga materijalizma i racionalne spoznaje uopće. Bergsonova je intuicija u bîti neznanstveno i iracionalistički usmjerena i poprima u svojoj posljednjoj konzekvenciji mistično značenje. Slične je teze u Njemačkoj zastupao E. H. Schmitt, za kojega je intuicija put do spoznaje duha u sebi samome. Svojevrsni intuicionizam zastupao je u estetici B. Croce, koji je poistovjećivao intuiciju s ekspresijom (izrazom), a ovu s umjetničkim stvaralaštvom uopće. – U logici i matematici, to je gledište po kojem su matematičke konstrukcije primarne, a logičke zakonitosti sekundarne, tako da je i sama logika grana matematike. Inzistirajući na konstruktibilnosti u matematičkom prosuđivanju (egzistencija matematičkih objekta ekvivalentna je metodi njegove konstrukcije), intuicionisti opovrgavaju zakonitost nekih postupaka klasične matematike i logike (npr. načela isključenja trećega). Glavni predstavnici: Luitzen Egbertus Jan Brouwer, Arend Heyting, Leopold Kronecker. (→ matematika, logičke osnove)
