invencija (lat. inventio: izumijevanje, pronalaženje). 1. Domišljatost, stvaralačka mašta, sposobnost brza i laka pronalaženja različitih mogućih rješenja problema. Neki su psiholozi pokušali inteligentno rješavanje problema podijeliti u faze razumijevanja, invencije i kritike. U rješavanju problema valja razumjeti u čemu je problem, nakon toga pokušati invencijom pronaći različita rješenja te kritičkim mišljenjem odabrati najbolje rješenje.
2. U antici, jedan od pet sastavnih dijelova govorničkog ili pak književnog djela (inventio, dispositio, elocutio, pronuntiatio, memoria). Invencija je u književnosti umijeće autentičnog umjetničkog stvaralaštva. Često se suprotstavlja imitaciji (→ oponašanje) kako bi se naglasile izvornost i samostalnost koje ju odlikuju. Njegovao ju je romantizam u duhu ideje povratka umjetničkoj kreativnosti i iskonskoj izvornosti, nasuprot krutosti zadanih normi.
