struka(e): ekonomija

islamsko bankarstvo, poseban tip novčarskoga poslovanja, koji nastoji zaobići zabranu plaćanja i uzimanja kamate što ju propisuje islam te primjenjuje druge, u islamu dopuštene, oblike naknade za uporabu tuđega novca. Islamske banke posluju na osnovi podjele profita ili transakcijskih i investicijskih depozita. Zajam se tretira kao udio u kapitalu na osnovi kojega zajmodavac sudjeluje u podjeli profita, pri čemu nije unaprijed utvrđen iznos. Transakcijski depoziti imaju fiksnu nominalnu vrijednost, na njih se ne plaća kamata, ali banke zaračunavaju naknadu za obavljeni transfer. Investicijski depoziti nemaju fiksnu nominalnu vrijednost, ne ukamaćuju se, ali depozitar može s bankom ugovoriti udio u profitu banke, koji je fiksan, što se može promijeniti dogovorno prije dospijeća depozita. Banke mogu davati kredite koji joj donose udio u profitu poduzeća, s pravom upravljanja poduzećem ili bez toga prava. Od drugih financijskih instrumenata koriste se odložena plaćanja, marža na prodajne cijene, leasing, krediti bez kamate, ali s ugovorenim drugim naknadama i sl. U Iranu sve banke posluju prema islamskim pravilima, u Pakistanu sve osim stranih banaka. Islamske banke postoje i u drugim islamskim zemljama (Egipat, Sudan, Jordan i dr.), ali i izvan islamskoga svijeta (Velika Britanija, Švicarska).

Citiranje:

islamsko bankarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/islamsko-bankarstvo>.