Ivanac, Ivica, hrvatski književnik i scenarist (Zagreb, 24. X. 1936 – Zagreb, 18. VI. 1988). Studirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji suradnik i urednik Programa za djecu i Dramskoga programa Televizije Zagreb te ravnatelj Drame zagrebačkoga HNK (1965–69). Njegove su drame uglavnom zasnovane na pričama iz djela hrvatskih pisaca, s motivima ljubavi i preljuba, a već je u prvu Zašto plačeš, tata? (1960) unio elemente antidrame, odn. kazališta apsurda. Posebice su poznate Odmor za umorne jahače ili Don Juanov osmijeh (1961), Julija (1965), Vatra (1968), Radnički musical bez radnika i muzike (1985) i dr. Radijskim igrama iz zlatnoga doba zagrebačke radijske drame 1960-ih: Čovjek i njegova žena (1960), Ponoćno sanjarenje (1960), Krik (1963), Spokoj (1972) i dr. uklopio se u recentna europska dramska strujanja. Autor je televizijskih drama I odrasti se mora (1962), Škorpion u znaku Vage (1967), Jednog dana, jednom čovjeku… (1968), televizijskih serija Nikola Tesla (1977), Klupa na Jurjevskom (1972–73), Kapelski kresovi (1975–76) i mnogih televizijskih adaptacija. Djeci i mladima namijenjene su knjige Najljepši posao na svijetu: kako nastaje kazališna predstava (1970), roman Maturanti (1976) i U tami svjetlo: kazivanje o Nikoli Tesli (1977). Posmrtno mu je objavljen roman U službi Josipa baruna Jelačića (1990).
