Ivan Arhiđakon Gorički, pravni i povijesni pisac (okolica Daruvara, oko 1280 – ?, nakon 18. X. 1353). Studij prava završio je vjerojatno u Bologni. Kao blizak suradnik zagrebačkoga biskupa A. Kažotića sudjelovao je u reformi katedralne škole u Zagrebu na početku XIV. st. God. 1329. spominje se kao gorički arhiđakon i kancelar zagrebačkoga biskupa Ladislava Kobola, potom kao pravnik u parnicama u kojima je štitio kaptolske i biskupske povlastice pred civilnim i crkvenim vlastima u Hrvatskoj i Ugarskoj te 1338. pred papom u Avignonu. Utemeljio je župu Novu Ves u Zagrebu (1344) te u njoj dao izgraditi crkvu sv. Ivana Krstitelja i župni dvor (1347). Posljednji se put spominje u listopadu 1353. u dvjema ispravama bana N. I. Bánffyja. God. 1334. sastavio je Statute Zagrebačkoga kaptola (Statuta Capituli Zagrabiensis; nekoć nazivani Album capitulare ili Liber acclavatus) u kojima je obradio zemljišne odnose te povlastice, obveze i prihode kaptola i kanonika. U njima je sačuvan prijepis mnogobrojnih isprava koje su danas izgubljene, pa su od neprocjenjive vrijednosti za istraživanje povijesti Zagrebačke biskupije u XIV. st. Nije sigurno je li Ivan Arhiđakon Gorički autor tzv. Zagrebačke kronike (uvod Statutima), prvoga historiografskoga djela na području srednjovjekovne Slavonije, u kojoj je iznesen pregled hrvatsko-ugarskih vladara i zagrebačkih biskupa od utemeljenja Zagrebačke biskupije do polovice XIV. st. Ranije mu se pripisivalo i autorstvo tzv. Odlomka ljetopisa, djela u kojem se govori o hrvatsko-ugarskim odnosima u XI. st., ali je danas većina povjesničara odbacila to mišljenje.