Ivanov [ivano'f], Jordan, bugarski književni povjesničar, arheolog, geograf, etnograf i filolog (Kjustendil, 6. I. 1872 – Sofija, 29. VII. 1947). Slavensku je filologiju diplomirao 1892. na Sveučilištu u Sofiji, a na studijskom boravku u Lausannei 1892–94. usavršavao književnost. Bio je lektor francuskog jezika, potom profesor bugarskog jezika i književnosti na Visokom učilištu u Sofiji (1917–42) te profesor na Nacionalnom učilištu za žive istočne jezike u Parizu (1920–23., 1927–30). Jedan je od utemeljitelja Bugarskog arheološkoga društva (1901) te član Bugarske akademije (1909), Ruskog arheološkog instituta u Carigradu (1911) i Bugarskog arheološkog instituta u Sofiji (1921). Skupljao je i objavljivao starobugarske povijesne tekstove, istraživao bugarsku i makedonsku srednjovjekovnu povijest i književnost. Glavna djela: Sjeverna Makedonija (Severna Makedonija, 1906), Bugarske starine iz Makedonije (Bălgarski starini iz Makedonija, 1908), Slavenobugarska povijest (Istorija slavjanobolgarskaja, 1914) s izvornim tekstom slavenobugarske povijesti Paisija Hilandarskoga, Bugari u Makedoniji (Bălgarite v Makedonija, 1915), Bogumilske knjige i legende (Bogomilski knigi i legendi, 1925), Starobugarske priče (Starobălgarski razkazi, 1935), Život sv. Ivana Rilskoga (Žitija na sv. Ivana Rilski, 1936), Bugarske narodne pjesme (Bălgarskite narodni pesni, 1959).
