Janjanin, Ostoja, hrvatski baletni plesač (Bosanska Gradiška, 3. VIII. 1956). Angažiran u Baletu zagrebačkoga HNK-a 1975., u kojem je 1978. postao solist. Plesač velikih mogućnosti, istaknuo se ulogama prinčeva u bijelim baletima, kao Merkuzio (S. S. Prokofjev, Romeo i Julija), Mirko (F. Lhotka, Đavo u selu, koreografija Pia i Pino Mlakar), Momak (K. Baranović, Licitarsko srce, koreografija F. Horvat). Značajna ostvarenja postigao u suvremenim baletima: Pjesme ljubavi i smrti (G. Mahler, koreografija M. Šparemblek), Kraljevo (B. Papandopulo, koreografija D. Boldin), Pokus (Bach – G. Presser, koreografija A. Fodor), Balade… koje donosi vjetar (I. Savin, koreografija V. Wellenkamp), Trijumf Afrodite (C. Orff, koreografija M. Šparemblek) i dr. Do odlaska u mirovinu 2005. radio kao baletni majstor u matičnom kazalištu.
