japodske urne, kameni grobni spomenici u obliku kovčega u koje se stavljao pepeo pokojnikâ. Otkrivene su na području ilirskoga plemena Japoda, a najveći ih broj potječe s raznih lokaliteta u okolici Bihaća (Golubić, Ribić, Ripač, Jezerine, Založje, i dr.). Vanjske su plohe urni ukrašene urezanim ili plastičnim figurama i prikazima usko vezanima za pogrebne kultove i rituale. Po načinu ukrašavanja mogu se podijeliti u dvije vremenske skupine. Starije urne (VI. do IV. st. pr. Kr.) obuhvaćaju primjerke čiji su ukrasi stilski i sadržajno pod utjecajem arhajske grčke, a djelomično i situlske umjetnosti toga doba. Najčešći su motivi povorka ratnika na konjima, usamljeni ratnik-pokojnik koji odlazi na konju u podzemni svijet, scena libacije, tj. izlijevanja žrtvene tekućine, povorka žena, vjerojatno narikača, i sl. Skupini mlađih urni, nastalih u rimsko doba (I–IV. st.), pripadaju urne s natpisima na latinskom jeziku, a ukrašene su geometrijskim ornamentima i prizorima iz svakodnevnoga života (rozete, ptice, dupini, čovjek koji alatom obrađuje drvo i sl.).
