Jašík [ja'ši:k], Rudolf, slovački književnik (Turzovka, 2. XII. 1919 – Bratislava, 30. VII. 1960). Predstavnik lirskoga realizma u slovačkoj prozi. Debitirao romanom o tmurnoj svakodnevici života na selu prije rata Na obali prozirne rijeke (Na brehu priezračnej rieky, 1956). Umjetnički najuspjelijim smatra se roman Trg svete Elizabete (Námestie svätej Alžbety, 1958), u kojem iznosi tragediju mladoga para u tjeskobnom ozračju II. svjetskoga rata i slovačke marionetske države, te stvara uvjerljivu galeriju likova. Posmrtno mu je objavljena zbirka novela Crni i bijeli krugovi (Čierne a biele kruhy, 1961), kao i torzo poetske novele o ljudskoj osamljenosti Priča o bijelom kamenju (Povest’ o bielych kameňoch, 1961) te nedovršena epska trilogija o slovačkim vojnicima u ratu Mrtvi ne pjevaju (Mŕtvi nespievajú, 1961).
