TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Java

Java (Jawa, prije Djawa), najvažniji otok u Indoneziji; obuhvaća 126 497 km². Dug je 1060 km, širok 55 do 195 km. Na Javi živi 132 987 827 st. (2010); s otokom Madurom čini regiju administrativno podijeljenu na 6 pokrajina. Otok je građen pretežno od mlađih tercijarnih i kvartarnih stijena. Zbog intenzivnih tektonskih pokreta, potresi su česti i jaki; po sredini otoka pruža se niz od stotinjak vulkana, od kojih je dvadesetak aktivnih (za erupcije Keluta 1919. poginulo je više od 5000 osoba; najaktivniji je vulkan Merapi), a najviši je Semeru (3676 m). Jakom erozijom nastale su mnoge, često duboke riječne doline, koje omogućuju laku vezu sjevernoga s južnim dijelom otoka. Klima je ekvatorska. U zapadnome dijelu otoka ima oborina tijekom cijele godine, a u istočnome se zbog jugoistočnih monsuna javlja suho razdoblje (svibanj–kolovoz). Godišnja količina oborina ovisi o reljefu; u gorju iznosi približno 3000 mm, u kotlinama oko 500 mm, a u nizinama 1000 mm do 2000 mm. Karakteristična je visoka vlažnost zraka. Zbog obilja oborina, biljni je pokrov u zapadnome dijelu otoka vrlo bujan (prašume), a svi su pristupačniji dijelovi pod kulturama. U istočnome dijelu otoka prevladavaju monsunske šume (tikovina) i savane. Java je zbog povoljnih životnih prilika jedan od najranije naseljenih krajeva na svijetu, pa je stanovništvo rasno vrlo šaroliko. Stanovništvo Jave (i Madure) dijeli se u tri glavne skupine: na zapadu Sundanci (oko 20% stanovništva), u središnjem dijelu Javanci (oko 70%), na istoku Madurci (oko 10%); svaka od njih govori odgovarajućim malajopolinezijskim (austronezijskim) jezikom (sundski, javanski, madurski). Pretežito su muslimani. Gustoća naseljenosti vrlo je velika (1055 st./km²); na Javi i Maduri, otocima koji zauzimaju samo 6,8% površine Indonezije, živi 57,5% ukupnoga stanovništva (2010). Neke riječne doline idu u red najgušće naseljenih agrarnih područja na Zemlji. U razdoblju od 1980. do 2010. udio gradskog stanovništva (60%, 2010) udvostručio se i viši je od prosjeka za Indoneziju (50%). Najveći su gradovi na sjevernoj obali: Jakarta (glavni grad Indonezije), Surabaya i Semarang. U unutrašnjosti su Bandung, Surakarta, Yogyakarta. Java je pretežno agrarni otok na kojem je obrađeno 69% površine. Najveći dio otpada na male posjede, koji se intenzivno obrađuju i natapaju, pa daju 2 do 3 žetve godišnje. Riža je glavna kultura, a uzgajaju se i kukuruz, manioka, batata, soja, kasava, kikiriki. Glavne su komercijalne kulture kava, duhan, kaučukovac, kininovac, šećerna trska, čaj, kapok, kokosova palma. Uz stočarstvo (uzgoj goveda), za prehranu stanovništva veće značenje ima ribarstvo, osobito morsko. Značajna ležišta nafte u istočnoj Javi (Rembang, od 1896) velikim su dijelom iscrpljena; nova su nalazišta u podmorju ispred sjeverne obale otoka. Iskorištavaju se i ležišta manganove i željezne rude, fosfata, sumpora, zlata. Glavnina indonezijske industrije usredotočena je na tom otoku. Razvijena je prehrambena i tekstilna industrija, brodogradnja, automobilska, drvna, elektrotehnička i kemijska industrija, proizvodnja poljoprivrednih strojeva te preradba nafte; izrađuju se poznate tkanine batik i ukrasni predmeti (osobito od srebra), a rašireno je i drvorezbarstvo. Java ima najgušću željezničku i cestovnu mrežu u Indoneziji. Uz vrlo razvijen pomorski (luke Tanjung Priok, Surabaya, Yogyakarta, Semarang) sve veći značaj za Javu ima zračni promet (međunarodna zračna luka Soekarno-Hatta kraj Jakarte ima promet od 59,7 milijuna putnika, 2013).

Povijest

Uz Javu su vezani nalazi ostataka pračovjeka. Prva povijesna svjedočanstva o Javi odnose se na početak naše ere. Pod utjecajem Indije u IV. i V. st. razvijala su se veća politička i kulturna središta u zapadnome, a između VI. i VIII. st. u središnjem dijelu otoka, gdje je hindusko-javanska (poslije budistička) kultura dosegnula visok stupanj razvoja. U X. st. ta su se središta pomaknula u istočni dio otoka, gdje se u XIII. st. naročito razvila država Majapahit, koja je svoju vlast u XIV. st. proširila na cijelu Javu, a zatim na Sumatru i Malaju. Pošto su na početku XVI. st. muslimani definitivno razbili Majapahit, na Javi je nastao niz manjih kneževina, a stanovnici su postupno prešli na islam. U XVI. st. pojavili su se na Javi i prvi Europljani, Portugalci; potkraj stoljeća potisnuli su ih Nizozemci. God. 1602. organizirana je Nizozemska istočnoindijska kompanija, koja je nakon raspada kraljevine Mataram u polovici XVII. st. zavladala cijelim otokom. Pošto je francuski Direktorij god. 1795. osnovao Batavsku Republiku, ta je kompanija bila ukinuta (1798). Kada je Napoleon uključio Nizozemsku u svoj imperij, Britanci su 1811. zaposjeli Javu i vratili je 1816. pod nizozemsko gospodstvo. Nizozemska uprava izazvala je niz ustanaka; posebice je velik bio ustanak u središnjoj Javi (»veliki javanski rat«, 1825–30). Na početku XX. st. ojačao je nacionalni pokret, pa su Nizozemci, prisiljeni na ustupke, dopustili domaćemu stanovništvu da zauzme neke niže položaje u upravi. Godine 1918. sazvano je Narodno vijeće (Volksraad). Unatoč naporima Nizozemaca da za II. svjetskog rata organiziraju obranu, Japanci su u ožujku zauzeli Javu te vladali otokom sve do kapitulacije 1945. Ubrzo nakon rata Java je postala dijelom Republike Indonezije.

Citiranje:
Java. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 10. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28831>.