javno dobro (lat. res in publico usu), stvari koje zbog svojih prirodnih svojstava ili zbog javne namjene, što su im dodijeljene normativnim ili upravnim aktom, potpadaju pod poseban pravni režim, u pravilu režim javnoga prava. Za j. d. često se upotrebljava i naziv dobro u općoj uporabi. U pravnome poretku Republike Hrvatske, javna dobra mogu biti u općoj i u javnoj uporabi. Javna dobra u općoj uporabi stvari su u vlasništvu RH koje su svima namijenjene za uporabu. Svatko se ima pravo njima služiti na način što ga je, radi ostvarenja te namjene, odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odn. tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima izravno upravlja. Na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra (→ opće dobro), pa su ona u pravilu izvan pravnoga prometa (res extra commercium). Javna dobra u javnoj uporabi stvari su u vlasništvu RH koje su namijenjene neposrednom izvršavanju prava i dužnosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova. Upotrebljavaju ih u skladu s tom namjenom ona tijela i ustanove kojima ih je dalo na upravljanje tijelo nadležno za određivanje namjene, ako ih to tijelo nije zadržalo u svojoj izravnoj uporabi.
