struka(e):

javno mišljenje ili javno mnijenje, skup mišljenja o nekoj općenito važnoj temi unutar određene društvene zajednice, koja se izražavaju u rasponu od glasina preko odgovora na anketna pitanja do stajališta koja proizlaze iz javnih rasprava. Stupanj različitosti, razvijenosti i promjenljivosti javnoga mišljenja uvjetovan je ukupnim socio-ekonomskim, kulturnim i političkim promjenama i razvojem modernih društava na demokratskim osnovama. Mogućnost izražavanja javnoga mnijenja jedan je od glavnih izvora demokratizacije društva. Pojam javnoga mnijenja mijenjao se kroz noviju povijest, a također se različito definira i s obzirom na znanstvene discipline i opća teorijska polazišta. R. Supek ističe da javno mišljenje počiva na »razmjeni ljudskih misli s pomoću glasne ili tihe riječi« proizišle iz mišljenja članova jedne zajednice, čime javno mišljenje kao i njegovo podrijetlo šire objašnjavaju kao rezultat ljudske potrebe za komunikacijom u društvu i smještaju ga u vrlo daleku prošlost. Za J. Habermasa javno mišljenje proizlazi iz »privatnog razmišljanja o javnim poslovima i iz javne diskusije o njima« pa je zato mogućnost izražavanja javnoga mnijenja jedno od temeljnih uvjeta nastanka demokracije. U tom se procesu stvara javno mišljenje, odnosno javna mnijenja, budući da ono gotovo nikada nije jedinstveno, nego uključuje različita i često suprotstavljena mišljenja i stavove o javno važnim pitanjima. Javno mišljenje također se povezuje sa shvaćanjem demokracije u kasnome XVIII. i u XIX. st. kao vladavine većine na temelju izbora i zakonodavstva. Iako time ne podrazumijeva javnu diskusiju, J. J. Rousseau prvi je upotrijebio izraz »javno mišljenje«, a E. Burke prvi je u svojem obraćanju biračima upotrijebio sličan izraz, opće mnijenje (general opinion), povezujući ga s institucijom demokratske kontrole izabrane vlade i sudjelovanjem javnosti u donošenju zakonodavnih odluka.

U teoriji i praksi suvremene demokracije javno mišljenje uzima se kao podloga političkim i javnim odlukama i djelovanjima za održavanje i unaprjeđivanje općeg ili javnoga dobra, svega onoga što je odlučujuće za dobar i kvalitetan zajednički život najvećega broja ljudi, od zaštite okoliša do zadovoljavanja zdravstvenih, obrazovnih i kulturnih potreba ili civilizacijskih standarda.

Nastanak javnoga mnijenja objašnjava se na različite načine, bilo kao pojava u »spirali šutnje«, procesu određivanja dnevnoga reda ili pak njegovanja načina komuniciranja u društvu. Razvija se od stanja raspršenosti ili nejasnoće do izražena i jasno kristalizirana stava. Potonjemu pridonose i zastupnici javnoga mnijenja, bilo pojedinačno bilo preko političkih stranaka ili interesnih udruženja, a utjecaj ima i objavljivanje rezultata istraživanja javnoga mnijenja u medijima. Masovni mediji (TV, radio, tisak), a sve više i novi virtualni mediji, tj. internet, glavni su posrednici i, prema nekim istraživačima, stvaratelji javnoga mnijenja. S obzirom na različite razine raširenosti i medijske obuhvaćenosti javnoga mnijenja, danas postoji više različitih javnosti, od lokalne preko nacionalne do globalne. Sveukupno na javno mišljenje utječu veličina javnosti, jačina individualnih ili kolektivnih uvjerenja i karakteristike stava ili mišljenja s obzirom na to da pitanje o kojem postoji javno mišljenje mora biti dovoljno moralno izazovno i mora privlačiti kako pozitivne tako i negativne reakcije, odnosno sudove, mora biti od društvenog značaja te pretpostavljati da je moguća promjena određene situacije u društvu ili rješavanje društvenih problema.

Istraživanje javnoga mnijenja započelo je 1930-ih u SAD-u (G. H. Gallup). Jedna od najpoznatijih svrha ispitivanja javnoga mnijenja utvrđivanje je političkih stavova građana radi pretkazivanja izbornih rezultata. Dugogodišnje iskustvo u ponašanju političkoga tijela pridonosi razmjerno točnomu predviđanju stvarnoga ponašanja građana na izborima. Temeljni je empirijski pojam u istraživanju javnoga mnijenja stav, što podrazumijeva da ispitanici imaju relativno trajna shvaćanja ili usmjerenost u odnosu na značajna društvena pitanja, što je uvjetovano kako predodžbom, spoznajom i iskustvom tako i emocionalnom vezanošću i doživljajima. Javno mišljenje istražuje se metodom ankete i uzorka.

Citiranje:

javno mišljenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/javno-misljenje>.