struka(e):

jedanaesterac (lat. hendecasyllabus < grč. ἑνδεϰασύλλαβος), prema silabičkoj versifikaciji stih od jedanaest slogova. U starogrčkom i latinskom pjesništvu bio je značajan stih kvantitativne versifikacije (obično se vezuje uz Katulovo ime), a takvim je ostao i u silabičkoj i tonskoj versifikaciji kasnijih romanskih jezika. U srednjem vijeku, kada se kvantitativno pjesništvo preobražavalo u akcenatsko, temeljeno na stihovnom ritmu »pučkih« jezika, talijanski endecasillabo niknuo je iz jampskog trimetra, a njegov je odnos prema najranijem francuskom décasyllabe (desetercu) sporan. Dante ga je smatrao najuzvišenijim i najprikladnijim stihom talijanske prozodije. Postao je omiljenim stihom talijanske lirike od XIII. st., dominantnim osobito u otmjenoj kanconi. U Španjolskoj je kao stih soneta bio prihvaćen u XV. st. H. Heine i J. W. Goethe oponašali su talijansku inačicu, a i u Engleskoj je jampski pentametar u početku bio pod utjecajem endecasillaba (G. Chaucer, Th. Wyatt). Jedanaestercem su u hrvatskom pjesništvu među ostalima pisali I. Mažuranić, A. Šenoa, F. Marković, Đ. Arnold, S. S. Kranjčević, T. Ujević i I. G. Kovačić.

Citiranje:

jedanaesterac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jedanaesterac>.