Jelenić, Julijan, hrvatski crkveni povjesničar i teolog (Riječani kraj Gradačca, BiH, 29. VIII. 1877 – Zagreb, 5. VIII. 1931). Za svećenika zaređen 1903; studij teologije i filozofije u Budimpešti završio doktoratom iz bogoslovije 1908. Bio je profesor teologije i ravnatelj bogoslovije u Sarajevu (1909–19) te profesor crkvene povijesti na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu (1919–31). Godine 1931. izabran za dopisnoga člana JAZU. Bavio se poviješću franjevačkoga reda u BiH, posebice u otkrivanju kulturnih prilika i kulturnoga djelovanja franjevaca u doba osmanske vladavine. Značajan za povijest glazbene kulture u BiH, iznio niz podataka o glazbenoj djelatnosti franjevaca Provincije Bosne Srebrene. Glavna djela: Kraljevsko Visoko i samostan Sv. Nikole (1906), Bosanski patareni (De patarenis Bosnae, 1908), Kultura i bosanski franjevci (I–II, 1912–15) i Bibliografija franjevaca Bosne Srebrničke (I, 1925).
