struka(e):
Jelić, Vojin
hrvatski književnik i publicist
Rođen(a): Knin, 27. XI. 1921.
Umr(la)o: Zagreb, 19. XII. 2004.

Jelić, Vojin, hrvatski književnik i publicist (Knin, 27. XI. 1921Zagreb, 19. XII. 2004). Diplomirao na Poljoprivredno-šumarskome fakultetu u Zagrebu 1949. Radio kao nastavnik, obavljao više kulturno-političkih funkcija, uređivao časopise Srpska riječ, Studentski list, Jugoslavija i Radost. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1986. Pisao je crtice, pjesme, reportaže, članke, osvrte, feljtone, novele i romane. U novelama (Đukin đerdan, 1950; Ljudi kamenjara, 1950; Limeni pijetao, 1952. i dr.), pisanima u realističkome modelu i smještenima u prostor Kninske krajine, u prvom su planu egzistencijalna stanja, a primjetan je i naglašen folklorizam i epski detaljizam. Njegov prvi roman Anđeli lijepo pjevaju (1953., druga verzija 1961), s tematikom II. svjetskog rata, kritika ocjenjuje njegovim najznačajnijim djelom. U njemu je razbio tradicionalnu naraciju; prvi dio romana pisan je u obliku dnevnika, a drugi je realistička proza. U kasnijoj prozi koristio se postupkom kolažiranja, koji je dostigao vrhunac u knjizi svjedočanstava Ne damo vam umrijeti (1961). Dominantan je motiv Jelićeva književnog opusa život Srba u Kninskoj krajini i njihova nesposobnost da se otrgnu zovu mita, osobito u romanu Kirvaj (1970), gdje monologom pokušava povezati povijest i sadašnjost, te u knjizi Pogledaj svoje ruke (1996), u kojoj se u prozno-dokumentarističkoj formi bavi srpskim pitanjem nakon 1990. Da bi postigao učinak dokumentarnosti, njegove su proze često svjedočenja o djetinjstvu i zgodama u zavičaju.

Citiranje:

Jelić, Vojin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jelic-vojin>.