struka(e):
Jespersen, Otto
danski jezikoslovac
Rođen(a): Randers, 16. VII. 1860.
Umr(la)o: Roskilde, 30. IV. 1943.

Jespersen [je'sbəɹsən], (Jens) Otto (Harry), danski jezikoslovac (Randers, 16. VII. 1860Roskilde, 30. IV. 1943). Studirao je na Sveučilištu u Kopenhagenu, gdje je 1893. postao profesor engleskoga jezika. Njegova su najznačajnija djela posvećena teoriji jezika i engleskoj gramatici. Teorija koju je iznio u Logici jezika (Sprogets logik, 1913) i Filozofiji gramatike (The Philosophy of Grammar, 1925) utemeljuje pojam ranga (rank), koji se očituje u nizu razina ovisnosti u bilo kojoj strukturi pa i u predikaciji, ili nexusu. Predikacije mogu biti neovisne i ovisne, a nazivom junction označio je sve konstrukcije koje sadrže ovisnost. U knjizi Analitička sintaksa (Analytical Syntax, 1938) Jespersen je razvio sustav označavanja za te i druge konstrukcije. Njegovo glavno djelo Moderna engleska gramatika na povijesnim načelima (A Modern English Grammar on Historical Principles, I–VII, 1909–49) daje mnoštvo novih pogleda na jezične pojave i novih tumačenja, popraćenih bogatstvom primjera. On je prvi suvremeni jezikoslovac koji se koristio velikim jezičnim korpusom. Jespersen je dao značajan prilog i fonetici (Fonetika – Fonetik, I–II, 1897–99. i Priručnik fonetike – Lehrbuch der Phonetik, 1904), pokušavši govorne glasove prikazati posebnim znakovljem. Jespersen se živo zanimao za primjenu lingvistike pa je sastavio umjetni međunarodni jezik novial (1918) i uveo potpuno nove osnove za poduku stranih jezika, koristeći živi dijalog mjesto pisanih tekstova.

Citiranje:

Jespersen, Otto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jespersen-otto>.