Jevtić, Bogoljub, srpski političar (Kragujevac, 24. XII. 1886 – Pariz, 7. VI. 1960). U doba šestosiječanjske diktature (1929) bio je ministar dvora. Isprva radikal, 1931. suosnivač kraljeve Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS). Za Aleksandra I. Karađorđevića i kneza Pavla Karađorđevića ministar vanjskih poslova (1932–35). Nakon atentata u Marseilleu i pada vlade N. Uzunovića, Jevtić je kao predsjednik vlade (od veljače 1934) nastavio centralističko-unitarističku politiku. Međutim, nakon velikog uspjeha što ga je postigla udružena oporba pod vodstvom V. Mačeka na izborima 5. V. 1935., Jevtić je, zbog neuvjerljive pobjede svoje stranke, morao podnijeti ostavku vlade. Potisnut u oporbu, on je zajedno s P. Živkovićem 1936. osnovao novu Jugoslavensku nacionalnu stranku, koja se za izbora 1938. pridružila »Udruženoj opoziciji«. Nakon vojnog puča 27. III. 1941. Jevtić je bio ministar prometa u vladi generala D. Simovića, s kojom je u trenutku travanjskoga sloma 1941. pobjegao u emigraciju, gdje je bio član više izbjegličkih vlada.
