struka(e):

jezidi (jazidi, azidi, zedi, izdi), vjerska sljedba raširena uglavnom u Kurdistanu (sjedište joj je u okolici Mosula), u Iraku, Siriji, Armeniji, Iranu i na Kavkazu. Nauk sljedbe sastoji se od zoroastrističkih, manihejskih, židovskih, nestorijanskokršćanskih, islamskih i drugih elemenata. Vrhovni je vjerski vođa šejh. Potječe, prema tradiciji, od kalifa Jezida bin Muavije (oko 645–683) iz dinastije Omejida. Glavni je simbol vjerovanja ptica paun, zapravo pali anđeo Melek Taus (Malak Ṭā’ūs), koji u jezida nije simbol zla, već je po naravi dobar. Prekršitelj božanskih zakona čisti dušu metempsihozom (selidbom duše). Najveći svetac šejh Adi (‘Adī bin Musāfir), muslimanski mistik iz XII. st., metempsihozom je postao božanstvo. Glavno je svetište u Šejhanu (Ain Sifni), kamo vjernici hodočaste svake godine na grob šejha Adija.

Citiranje:

jezidi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jezidi>.